Predejane je tada dobilo šansu za razvoj ugostiteljstva i turizma, a stanovnici malog mesta u Grdeličkoj klisuri se angažovali da motel uspešno posluje.
Za kratko vreme Turističko-ugostiteljsko preduzeće "POBEDA" uložilo je mnogo truda da motel stekne ugled mesta za prijatan odmor i u tome je uspelo.
Iskustva iz vremena kada je Predejane imalo sedam kafana i znalo da ugosti više stotina izletnika u jednom danu, primenjeno u novim uslovima,
sa novim ljudima i pod stručnim rukovodstvom ugostiteljskog radnika Dragana Marinkovića iz Grdelice dalo je izvanredne rezultate.
Na početku poslovanja motel je ugostiteljski objekat na ledini sa restoranom, snek barom, otvorenom terasom i 50 udobnih kreveta.
Od pratećih objekata motel je imao parking prostor za veliki broj vozila, benzinsku pumpu, autokamp sa nekoliko kućica i prodavnicu delikatesa i suvenira.
Tih godina u takmičenju motela na autoputu Beograd-Đevđelija za naziv najboljeg, motel u Predejanu je osvojio titulu naboljeg.
U nekoliko narednih godina priznanje ostaje u vitrinama motela koji ubire pozitivne poene i izrasta u objekat koji privlači goste kvalitetnom hranom,
udobnim smeštajem i osmehom simpatičnih ljudi iz motela.
Motel iz 1962. godine
Inteziviranjem saobraćaja na autoputu i narastanjem broja gostiju motel se nadograđuje i širi.
U narednih deset godina od objekta na ledini motel postaje privlačno mesto okruženo zelenilom sa uređenim prilazima, pokrivenim parkingom,
mnogo cveća i ukrasnog rastinja i sadržajima koji gostima pružaju osećaj dobrodošlog i rado viđenog gosta.
Motel iz 1968. godine
Predejanski kulinari sa kuvaricama Zoricom Stamenković, Dobrunkom i Divnom Filipović, Cvetom Marković, Rusandom Stojanović i Stojanom Stanojević,
pekarom Svetom Ivanovićem-Belim i ćevabdžijama Vlastimirom Belićem, Acom Pejićem i Stojanom Jovanovićem-Conetom uložili su mnogo truda,
znanja i volje da gosti motela odu iz njega zadovoljni. Motel se nadaleko pročuo kao objekat u kome sve blista od čistoće, predusretljivosti i finoće.
Brigom upravnika motela Dragana Marinkovića, Mileta Miladinovića-Drde i Miomira Milenkovića, šefa računovodstva Slaviše Pešića, konobara Ratka Mitrovića,
Milorada Filipovića, Slavice Cakić, Dobrivoja i Tomislava Miloševića, recepcionara Dragi Stojkovića-Struje, Gordane Mitrović, Jelene Mladenović,
Vladimira Nedeljkovića i mnogih drugih radnika motel je postao mesto lepog i prijatnog odmora gostiju iz mnogih mesta nekadašnje Jugoslavije, Evrope i Azije.
Motel iz 1978. godine
Istini za volju, motel je krajem prošloga veka doživeo kolaps zbog lošeg odnosa rukovodećih ljudi u njemu što je za posledicu imalo zaobilaženje
vozača i turista na točkovima i njihovo odlaženje u motel Džep. Na sreću i dobrobit Predejančana naš se čovek koji je iz ljubavi prema rodnom
Predejanu kupio motel. Sa ekipom ambicioznih, stručnih i mladih ljudi izmenio je njegov izgled i sve ostalo kako bi povratio ugled jednog od
najboljih motela na Koridoru 10.
Prva razglednica motela
Izvodi iz knjige Petra S. Petrovića "PREDEJANE I OKOLINA", II dopunjeno izdanje, Beograd, 2007.